Аутор: Видосава Стојшин - Неда

Cvijetić

LICE: Cvijet, Leptir, Zemlja, Sunce, Kiša, Vjetar, Duga
MJESTO: Livada

Trava je zelena. Cvijet otvara oči, otvara latice, proteže se, zijeva. Nasmiješi se, trepnu kao nakon dugog sna.

CVETIĆ: O, ja sam cvijet (vrti se oko sebe), a ovo je svijet. Jako lijepo! Tek sam se rodio i mislim da mi se ovdje sviđa.

(Leptir leti i primijeti cvijet, leti oko njega i leti dalje).

CVETIĆ: Hej, stani! Tko si ti?

(Leptir se zaustavi, a zatim se vrati)

LEPTIR: Ja sam leptir.

CVIJETIĆ: Ja sam cvijet. Dođi se igrati sa mnom!

LEPTIR: Znam tko si, ali ne mogu se sada igrati s tobom, jer me zove mama.

CVIJETIĆ: Dobro (tužno, a onda iznenađeno): Mama ?! A gdje je moja mama?! (Sagne se i pita Zemlju)

CVIJETIĆ: Jesi li ti moja majka?

ZEMLJA: Ne, nisam.

CVIJETIĆ (pruža ruke prema Suncu): Hej, jesi li ti moja mama?

SUNCE: Mene pitaš? Ne, nisam ja.

CVIJETIĆ (gledajući kako puše vjetar) viče: Ti si sigurno, moja mama!

VJETAR (odmičući se): Nisam … nisam … nisam.

CVIJETIĆ (obraća se kiši, zatvarajući latice): Mama, mama …

KIŠA: Nisam ja, cvijetiću, tvoja mama.

Cvijetić počinje plakati, tiho, a zatim glasnije.

CVIJETIĆ (jecajući): Nemam majke. Imaju je leptir, bubica, ptica, a ja … nemam.

Pojavljuje se duga.

DUGA: Ne plači, cvijetiću! Nisi siroče. Zemlja, Sunce, Voda i Zrak pomogli su ti da se roditš. Sjeme iz kojeg si potekao, Sunce je mazilo svojom svjetlošću i toplinom, Voda i Zemlja su ga pojile i hranile, a Zrak mu je pomagao da diše. PRIRODA je tvoja majka.

Cvijetić obriše suze, nasmiješi se i kaže: Hvala, draga Dugo. Učinia si da budem sretan cvijetić i da pjevam.

CVIJETIĆ:

ČUJ ISTINU

TO NIJE BAJKA

PRIRODA ME RODILA

ONA JE MOJA MAJKA.