Аутор: Видосава Стојшин - Неда

Pčelica Jelica

Lica: Pčelica Jelica, bumbar, cvijeće, leptiri
Mjesto: livada

Pčelica Jelica leti od cvijeta do cvijeta, skuplja cvijetni prah i pjeva:

JA SAM MALA PČELICA

IME MI JE JELICA

CVIJEĆE, CVIJEĆE, JA SAM TU

ZU-ZU-ZU, ZU-ZU-ZU.

Cvijetovi se smiješe blagonaklono pčelicie.

Bumbar dolaće ljutito i kaže: Tko je to na MOJOJ livadi?

Pčelica Jelica: Ja sam Pčelica Jelica, a tko si ti?

Bumbar: Ja sam Car Bumbar, zar ne znaš ?! To nije moguće! MENE SVI znaju.

Pčela Jelica: Ne, nisam znala. Ja sam prvi put na ovoj livadi. A, uostalom, mi smo u školi učili da mi pčele nemamo cara. Mi imamo maticu. I još smo u školi učili da livada pripada svima: i nama pčelama, i leptirima i bubicama.

Bumbar: Kako se usuđuješ da tako razgovaraš sa mnom ?! Daj mi onu zdjelicu s peludom i odlazi odavde!

Pčelica Jelica: Ne, neću! (otimaju se o zdjelicu) Peludni prah nosim u košnicu da pčelice radilice prave med.

Bumbar: Što ?! Ne daš ?!

Pčela Jelica: E, baš ne dam! (bježi između cvijeća, bumbar za njom. Pčelica zuji i doziva ostale pčele koje su na livadi.One opkole bumbara, a on pokušava pobjeći vičući:

Upomoć! Upomoć!

Bumbar pobjegne, a pčele i cvijetovi igraju oko Pčelice Jelice i pjevaju:

ZU-ZU-ZU, ZU-ZU-ZU

MI SMO TU, MI SMO TU

NA LIVADI SAD JE RED

PRAVIĆEMO SLATKI MED