Priče Pričalice

Приче, песме и драмски текстови за децу
Аутор: Видосава Стојшин - Неда

Sretna Nova godina

Lica: TV spiker, voditelj Ledenko Zimić, Stara godina, Nova godina, Djed Božićnjak, pahulje
Mjesto održavanja: TV studio, program uživo

 

Dobra večer, gospođo Stara godino! Dobrodošli u našu emisiju! Recite nam, kako se osjećatet sada kad odlazite? Imate li neki savjet koji bi bio od koristi vašem nasljedniku, Novoj godini?

STARA GODINA (uvrijeđeno): Tko kaže da odlazim ?! I – nemojte da vrijeđajte – nisam baš toliko stara! (isprsi se, podigne glavu) Koliko sam vremena provela u salonu za ulijepšavanje, pa plastične operacije … Gdje su moje bore? Nema ih. Je li mi kosa sijeda? Nije. Pa, što još želite?!

deda-mraz

LEDENKO ZIMIĆ: Ali, kako da vam kažem, vaše vrijeme je isteklo. Nova godina dolazi …

STARA GODINA: Vidjet ćemo o tome. Ne predajem se tako lako! I, uostalom, (ljubazno i tužno) navikla sam na vas. Priznajte: nisam bila toliko loša, zar ne?!

LEDENKO ZIMIĆ: Ali, gospođo, ne može tako, znate! Svi znaju da Stara godina ustupa mjesto Novoj. A i Vi ste bili Nova, sjećate li se kakav smo Vam doček priredili?!

STARA GODINA: Sjećam se, naravno (veselo). Bilo je to nešto neviđeno! (ustane ushićena, a zatim sjedne tužnim glasom)
A sad jedva čekaju da odem – nije pošteno (ustaje i odlazi).

LEDENKO ZIMIĆ (gleda za njom): Hvala što ste bili naš gost!
(nastavlja) I tako, dragi gledatelji, za nekoliko trenutaka u naš će studio stići (Nova godina) Nova godina! Evo, samo što nije došla (gleda na sat, postaje nervozan, gleda na vrata)
Samo što nije … Sad će … Strpite se, dragi gledatelji!

(odjednom se iza vrata začuje buka, povik)

MUŠKI GLAS: Ali to nema smisla …

ŽENSKI GLAS: Što nema smisla ?! (viče) Kako izgleda ova haljina? Da se tako pojavim? Znam čije je to maslo – one, one … Stare godine! Želi mi napakostiti. Pa nećeš, stara! I ne treba mi haljina. Može biti i ovako. Već ću to riješiti.

(ulazi u studio umotana u ogroman šal, smiješi se Ledenku, mahne rukom prema kamerama).

NOVA GODINA: Pozdrav svima i dobro nam došli! Ovaj model koji nosim možete kupiti u ZIMA SAN butiku.

LEDENKO ZIMIĆ: Ma, baš mi je drago što te vidim (poljubi ruku teatralno ruku). I gledatelji se raduju, naravno. A sada bih vas zamolio da nam kažete što ste nam pripremili.

NOVA GODINA: Oh, da, sa zadovoljstvom (iz torbe vadi neke papire koji joj ispadaju iz ruku).

(Čita): Snijeg, vjetar, kiša, pa opet snijeg, sunce, malo hladno, malo toplo, pet jaja, dvjesto pedeset grama šećera …i ju, što je ovo?! Oprostite molim vas! (uzima još jedan list) Ah, ovdje: grmljavina, kiša, pa suša, bijela kratka bunda, bijele čizme …

Pa što ovo znači ?! Tko je pomiješao moja izvješća i planove? (bijesni, lupajući nogama o pod). Znam, nitko mi ne treba reći – ona, znate koja, neću ni spominjati njezino ime.

(trenutak kasnije, nasmiješi se mazno)

Gospodine Ledenko, hvala što ste me pozvali! Bilo mi je lijepo s vama, ali žurim se, znate: konferencija za tisak, snimke, prijemi … (odlazi).

LEDENKO ZIMIĆ: Ma ljudi, što je ovo ?! (hvata se za glavu)
Stara neće otići, a Nova se ponaša poput holivudske zvijezde.

(vrata se otvore i snježne pahuljice ulete u studio poput balerina, a među njima je i jedan čovjek).

LEDENKO ZIMIĆ: Gospodine, tko ste vi?

DJED BOŽIĆNJAK: Zar ne vidiš – ovo su pahulje, a ja sam Djed Božićnjak. Pozovete Staru i Novu godinu a zaboravili ste na mene. I ti si mi neki poznati i priznati voditelj!

LEDENKO ZIMIĆ: Znate što; zapravo mi ne izgledate poput Djed Božićnjaka, gdje su vam bijela brada i brkovi, saonice i pokloni?

DJED BOŽIĆNJAK: Obrijao bradu i brkove, obojio kosu. Kakve saonice ?! U dvadeset prvom stoljeću trebao bih voziti saonice! A pokloni? Pa, vidite, tu je pošta: spakujem poklone, napišem adrese i to je to. Slikaju me, nasmiješim se i svima je lijepo.

Ledenko se uhvati za glavu, a zatim pruži ruku srcu, pozlilo mu je. Za to vrijeme pahulje lete oko njega i Djed Božićnjaka i pjevaju.

TV spiker ulazi držeći za ruku Staru i Novu godinu. Svi se drže za ruke i kažu:

SRETNA NOVA GODINA

 

 

 

Autor: Vidosava Stojšin

Видосава Стојшин Неда
Аутор: Видосава Стојшин - Неда